Vladimir Stepanic.jpg

CRTICE IZ KURILOVEČKOG NOGOMETNOG ŽIVOTA

Tekst piše: Vladimir Stepanić

BIO JEDNOM JEDAN KONCERT…

Prošlo je, eto, punih mjesec dana od „povijesnog, skandaloznog, spornog, prijepornog, četničkog…“ i tko zna kakvog sve ne koncerta, kojeg su navedenim „epitetima“ krstili brojni znani i neznani autori u svojim medijskim i nadasve portalskim istupima i izražavanjima svoje slobodne volje i još slobodnijeg mišljenja i stava. Bezbrojni klikovi na portalima i užarene tipkovnice na PC-ima svakodnevno su medijske stranice pa i naslovnice punile novostima i debatama o „senzacionalnom“ koncertu i promovirale ga ne u „događaj dana moga Grada“ nego u „društveni događaj čitavog ljeta“. Ali, nije sve ostalo samo na onome „društveni“ već je isti ubrzo prerastao i u „centralni politički događaj“ o kojem je debata vođena i na sjednici Gradskog vijeća turopoljske metropole. A potom se preselila, vjerovali ili ne, i u saborske klupe, hodnike i „kantine“…..

Držim da je red da i mi kao organizatori „koncerta godine“, post scriptum, ponešto priopćimo o istom….

 

„NJEZINA VISOST POLITIKA…“

Zanimljivo je da je cijela ova debata, kampanja, haranga, promidžba….(prikladni izraz odaberite sami, po svojoj savjesti ili nahođenju), začeta i pokrenuta svega desetak dana prije samog koncerta, iako je javnost s održavanjem istog, putem informacije na klupskoj WEB stranici i objave na „svemogućem“ face-booku, bila upoznata četrdesetak dana ranije. Zanimljivo je i da je sporni i „četnički nastrojeni“ interpretator narodnjaka Miroslav Ilić, prethodnih i ne tako davnih godina u nekoliko navrata nastupao na području našega Grada i to bez ikakvih akcija i reakcija, bez podignutih, a kamo li pak namrgođenih, oštrih ili prijetećih pogleda, primisli ili rečenica. Nastupao je svih tih godina i diljem „Lijepe naše“, a svega desetak dana prije kurilovečkog, održao je koncerte u srcu Podravina, u Križevcima i Koprivnici. Zakaj je onda baš i samo taj kurilovečki bil toliko eksponiran, sporan i omražen – pitanje je koje se jednostavno nameće samo po sebi!?

 

Odgovor na ovo „pitanje svih pitanja“ ne nudi previše nedoumica niti dilema već se i on nameće sam po sebi. „Njezina visost Politika“, koja se inače definira i tretira kao djelatnost za opće ljudsko dobro i koja bi danas više nego ikad trebala promovirati obećanje i zakletvu izrečenu još tamo negdje u doba dubrovačke republike – „….ulazeći u ovaj prostor zaboravljam sve privatno…“, „namirisala“ je priliku i pogodni trenutak za dodatnu afirmaciju i potvrdu stranačkih načela i uvjerenja, koja vlastito biračko tijelo trebaju uvjeriti u čvrstu, brižnu i nepokolebljivu obranu istih, a istovremeno, po mogućnosti „raskrinkati“, nauditi i nanijeti štetu onoj drugoj odnosno suprotnoj političkoj strani. Podrazumijeva se da će pri tom pripadnici oporbene političke opcije sve raspoložive otrovne strelice odapeti prema vladajućima, nastojeći da nanesena šteta bude što veća, dok će vladajući posegnuti za argumentiranim mjerama obrane koje će oporbene gurnuti barem stepenicu niže, u vječitoj težnji njihovog konačnog poniranja u „kmičnu političku pevnicu“. Pa slijedom toga u konkretnom „koncert-slučaju“ dio oporbenih proziva i optužuje čelnike Grada za odobrenje i organizaciju koncerta, što, na žalost, predstavlja temeljno nepoznavanje cjelokupne materije i nadasve nadležnosti u pogledu organizacije istog. Ispaljeni metak iz redova dijela oporbe, bez obzira na potencijalne epitete i atribute ćorka, ipak je pogodio metu: stranice medija i portala preko noći su se užarile od izmjene i „ratova“ mišljenja i stavova. „Alea iacta est“ uspješno i zaustavila se u pozi šest bijelih točkica na gornjoj plohi pa je „građanski rat“ stranaka mogao početi! I eto ti uistinu rata među tim stranačkim i inim zvijezdama, eto ti TV ekipa željnih senzacija i intervjua, eto ti emisija uživo….eto ti političkim krugovima toliko drage i željene medijske zastupljenosti i eksponiranosti!  Ali, eto ti i vokabulara, riječi i rečenica običnom građaninu i biraču stranih, nerazumnih i bezumnih, eto ti optužbi koje tom istom građaninu djeluju nestvarno i pomalo graniče sa zdravim razumom. Od „četničkog koncerta u Kurilovcu“, shodno čemu su valjda i svi nazočni na istom, uključujući veliki broj pripadnika mlađih generacija, „četnički simpatizeri i pobornici“, od sumnje kako su proračunska sredstva građana završila na kontu „četničkog interpretatora narodne muzike“ pa sve do lijepljenja etikete „četnika“ svima onima koji protiv koncerta nisu digli glas pa je isti, eto, sustigao i samog Gradonačelnika. Za ne vjerovati je s kojom i kakvom lakoćom ljudi čija bi etika i odgovornost trebali biti na, barem za stupanj, višem nivou od onog običnog građanina i birača, posežu za teškim, ružnim i uvredljivim riječima i neargumentiranim optužbama!? Jao si ga općem ljudskom dobru koje će nam protagonisti i autori ovakve retorike svima skupa donijeti, ne libeći se ni malo na riječi prisege „dubrovačkih republikanaca“ baciti dodatni sloj prašine, zaborava i ništavnosti.

 

DOBRI MOJ I DRAGI DOKTORE…

Osobno mi je žao i čini me pomalo nesretnim što sam se među akterima cijelog tog namjerno, umjetno i s predumišljajem isprovociranog političkog „ćušpajza“, susretao i sa imenom jednog vrhunskog i uvaženog liječnika kojeg sam, unazad desetak godina, imao priliku i sreću upoznati na druženju kod zajedničkog prijatelja koji je imao običaj okupiti nas i počastiti svojim odličnim portugizcem. Gospon doktor me na prečac osvojio svojim promišljenim riječima, smirenošću i odmjerenošću u nastupu i pristupu pa ga takvim i danas pamtim i držim. Duboko cijenim njegove ljudske i liječničke kvalitete i osobine koje su do punog izražaja došle i tijekom domovinskog rata pa stoga mogu potpuno razumjeti doktorovu osobnu i obiteljsku povrijeđenost i revolt uslijed „spornog“ koncerta. No, koliko smo puta u životu svi mi ponekad i uvrijeđeni i povrijeđeni, ali i prisiljeni pomiriti se sa određenim neželjenim situacijama, svjesni da išta ili ništa ne možemo promijeniti niti istjerati na čistac. I sve je to život, sa svojim lijepim i manje lijepim stranama i epizodama i vjerojatno ne bi bilo poželjno ni dobro kad bi one manje lijepe situacije nastojali odmah i u začetku riješiti i poljepšati ishitrenim, buntovnim ili ekstremnim reakcijama i postupcima. Vjerojatno bi nas to dovelo do još većeg košmara i nereda, u konačnici i do većeg – nezadovoljstva…..i još veće povrijeđenosti.

Žao mi je i što moj dobri i dragi doktor nije našao za shodno ili potrebno da odabirom sedam vječito dostupnih brojki, dakle jednim pozivom, riješi sve svoje dileme, nejasnoće i okolnosti vezane uz koncert. Jako bih mu rado prezentirao sve podatke i pojedinosti, kako uoči tako i poslije samog koncerta, riješio ga nekih krivih procjena i djelomičnih zabluda. Ali, očito je politički istup pod okriljem stranke u datom trenutku i za „mojeg“ doktora predstavljao veći izazov….ili je možda bio posljedica stranačke obaveze, stege…ili vrag će ga znati čega……ne znam i jednostavno nemam potrebu niti bi se štel mešati…..

 

ZAŠTO BAŠ MIROSLAV ILIĆ?

Jedan od upita u toj cijeloj koncertnoj zabavno-političkoj sagi bio je: zar u cijeloj Hrvatskoj nema pjevača kojeg su mogli angažirati, zašto baš Miroslav Ilić?! Odgovor je, na žalost ili na sreću, vrlo kratak i jasan: nema! Naravno, nema pod tim uvjetima pod kojima je dotični angažiran jer su uvjeti svih naših estradnih umjetnika daleko zahtjevniji (dakako financijski), a uz to ne nude ama baš nikakvu garanciju ili barem kompromis, koji bi trebao biti u zajedničkom interesu, usmjerenom podmirivanju  visine odnosno iznosa „gaže“ iz paketa prodanih karata. Upravo su visina gaže i uvijek rizična i smjela (pokazalo se i realna) prognoza kako ćemo istu podmiriti prodajom ulaznica, bili glavni motivi angažiranja Miroslava Ilića. Naravno, uz nepobitnu činjenicu da su njegovi narodnjački hitovi koji u pravilu pjevaju o ljubavi i slave ljubav, sretnu ili nesretnu manje je bitno, rado slušani na svim veselicama kako u Zagorju i Podravini, tako i u Turopolju i Slavoniji, a bogme i u Dubrovniku. Podrazumijeva se da udruga građana odnosno u konkretnom slučaju nogometni klub, ovakve i slične koncertne priredbe ne organizira iz puke dosade ili zabave, nego prije svega radi ostvarivanja određenog financijskog učinka neophodnog za sufinanciranje potreba nogometne škole mladeži koju pohađa 280 učenika, malih nogometaša. I kak' bi rekla moja pokojna baka: i šlus, gotovo! U netom navedenim činjenicama je početak i kraj svih naših motiva za angažiranjem Miroslava Ilića, bez ikakvih drugih misli, primisli i primjesa, koje nas niti zanimaju niti su nam na kraj pameti. Nit' su bile, nit' će biti…

 

CRTICA IZ POVIJESTI

Zbog svega navedenog, ni malo nam nije drago da je u čitavom tom medijskom prepucavanju u dnevno političke svrhe i potrebe, naš klub promoviran u „crnu ovcu“ i kolateralnu žrtvu. I uvijek je tako bilo kad mu se politika, ne ona koja se bavi ozbiljnim i odgovornim radom i problemima ljudi i Grada pa tako i našeg kluba, nego ona koja poseže za politiziranjem i strančarenjem, previše približila i petljala u rad. Kad smo 1948 osnovani pod imenom „Udarnik“, svima je to pasalo jer je ime bilo tekovina NOB-a, omladinskih radnih akcija i po volji Partije pa je to poželjno „postpartizansko“ obilježje potrajalo sve do ranih sedamdesetih. Onda je jedan od nadobudnih i progresivnijih predsjednika kreirao novi grb kluba koji je zapravo većim dijelom bio preslika službenog amblema ondašnjeg sponzora – GRO „Udarnik“ iz Zagreba, a u kojem se „kočoperilo“ veliko stilizirano slovo „U“.  I eto ti problema, dakako političkih, pa je stari partizanski klub preko noći promoviran u – ustaški!? I eto ti problema i za predsjednika, eto ti obavijesnih razgovora u miliciji…..Toplo se nadam da današnje ime kluba predstavlja i konačni izlazak iz svih tih objeda i zabluda i da će ime Kurilovec (s malim u) pomiriti i partizane i ustaše te i jedne i druge smjestiti u pripadajuću i zasluženu povijesnu arhivu. Za sve vijeke….ali nikako ne i za zaborav.

 

 

 

SAVRŠENI KONCERT I „ČUDAN“ NASTUP DJELATNIKA POLICIJE

Sretni smo i zadovoljni da je sam koncert bio sušta suprotnost svim svojim predigrama, najavama, miniranjima i prepucavanjima. Sretni smo da ga je pohodilo mnoštvo mladih ljudi i „viđenijih“ građana Gorice i Turopolja, vjerojatno jednih i drugih neopterećenih bilo kakvom politikom. Koncert je zorno potvrdio kako su ljudi poslije dvogodišnjih korona patnji i zabrana, zapravo željni druženja i zabave. Stoga ne čudi da je atmosfera na koncertu bila toliko pozitivna i ležerna, opuštena i vesela, raspjevana i rasplesana, usudio bih se reći, kao ni na jednom od tridesetak do sada održanih koncerata u našem SRC-u. Nema sumnje da je tome u mnogome doprinijela i vrhunska organizacija koncerta na kojem nije zabilježen ni jedan jedini incident ili bilo kakav negativni iskorak.

Upravo zbog toga ostaje gorak okus i nelagoda zbog pomalo naprasnog prekida koncerta od strane djelatnika naše policijske postaje. Nema dileme oko činjenice da je njihova intervencija u 00,10 sati bila opravdana s obzirom da je dozvola za koncert trajala i vrijedila do 24,00 sata, dakle do ponoći, ali njihov preoštar i djelomično agresivan nastup u pogledu verbalne i neverbalne komunikacije te neprimjereni vokabular spram dijela aktera koncerta, ipak ne nalazi nikakvog uporišta niti opravdanja. U vodu su tako po kratkom postupku pala i obećanja da će dozvoliti produžetak koncerta do 01,00 sat, bude li sve u redu i ne bude li pritužbi. A sve je bilo i više nego u redu…gotovo savršeno!?

 

MILI BOŽE KUD SAM ZAŠ'O…?!

Nakon mjesec dana mukotrpnog rada, besprijekorno organiziranog kvalifikacijskog turnira, Dana roditelja, zatim trodnevnog Alpas cupa sa 40 momčadi iz 9 zemalja, nakon odličnog koncerta, umjesto zadovoljstva i širokog osmijeha, umjesto happy-enda, preplavi vas osjećaj dubokog razočaranja, tuge, nevjerice i poniženosti. I imate osjećaj da niste u dvorištu u kojem ste zajedno rođeni i rasli, vi, vaši pajdaši i vaš dragi, domaći klub, imate osjećaj da ste u sjedištu neke sumnjive, da ne kažem kriminalne organizacije. Iz kojeg će vas i za najbanalniju i u suštini dobrohotnu psovku, revni, spremni i ne znam iz kojeg razloga pomalo „nabrundani i razdražljivi“ djelatnici primiti pod mišku i odvesti u stanicu jer je takva psovka zapravo „napad na službenu osobu“. A takav se, dakako, kažnjava, odmah i na licu mjesta, privođenjem po kratkom postupku, bez milosti, sagledavanja činjeničnog stanja, objektivnih ili olakotnih okolnosti…ne, to jednostavno ne postoji. Ali zato postoji verbalno obraćanje koje ni pod razno ne bi smjelo biti dio vokabulara službene osobe u uniformi sa svetim hrvatskim grbom, zadužene  da štiti „….javni red i mir, građane i njihovu imovinu….“. Pa se, slušajući u nevjerici taj vokabular, u čudu i stanovitom šoku pitam: „Mili Bože, kud sam zaš'o…..jel' ovo „moj“ Kurilovec i „moj“ Udarnik il' je kakva zona sumraka?!“

Na to pitanje nisam znao odgovoriti ni samom sebi kao ni onim posjetiteljima koncerta koji su me i sutradan u nevjerici i začuđeni nazivali, iznenađeni i pomalo šokirani onim što su vidjeli, čuli i doživjeli.

Odgovor na ovo pitanje ipak treba potražiti na nekom drugom mjestu i bilo bi poželjno i uljudno da ga i dočekamo!

 

REZIME PRIČE…

Eto, toliko u tom našem priopćenju s pozicije organizatora koncerta. Kao autor ovog teksta, s pozicije običnog građanina s pravom glasa, starog 62 godine, sa volonterskim „udarničkim“ stažem dugim punih 45 godina, imao sam potrebu progovoriti odnosno pisati o nekim stvarima i događanjima, nikako i ni pod razno iz razloga kako bih bilo kome solio pamet, dijelio lekcije i savjete ili ne daj, Bože, kako bih bilo kome naudio ili ga povrijedio i uvrijedio. Ponavljam, nikako i ni pod razno! Htio sam tek dati svoj mali doprinos, u okviru svojih mogućnosti, svjestan da nitko od nas nije Bogom dan, kako nam se određeni nepotrebni i negativni iskoraci koji nikako ne vode na dobro ili bolje, ne bi ponavljali. Bez obzira je li riječ o klubu, politici, doktoru, policiji, mojoj malenkosti….Nitko od nas niti među nama nije nedodirljiv, savršen ili bezgrešan pa se toplo nadam da ćemo, upravo svjesni tih spoznaja, svaki ponaosob i svi zajedno, učiniti dodatne korake da greške ili propuste ne ponavljamo i da učinimo sve da nam već sutra bude bolje nego danas….i sve tako redom. Isto tako se toplo nadam da ćete i ovaj tekst prihvatiti i doživjeti upravo u tom i takvom kontekstu i namjeri pa vam na tome iskreno zahvaljujem. Za dobro svih nas….i naše djece…..živjeli!!!