top of page
Soccer Match

ŠKOLA NOGOMETA

NOGOMETNA ŠKOLA MLADEŽI NK „KURILOVEC“

Kurilovečka nogometna škola mladeži nikako nije nepoznanica čak ni onim površnim poznavateljima turopoljskih nogometnih prilika, ali ni kibicima diljem Zagreba i susjednih nam županija. Što više, ona dugi niz godina predstavlja sveprisutnu konstantu na spomenutim prostorima, a za status prepoznatljivog kurilovečkog „trade marka“ izborila se u uvodnim godinama tekućeg vijeka, točnije u razdoblju 2003.-2005. godina, kada je u školi aktivno nogometnu igru učilo, vjerovali ili ne, 237 malih nogometaša u čak deset natjecateljskih kategorija. Najsjajnije rezultate među njima dosegli su naraštaji mlađih i starijih pionira koji su u eminentnoj 1. Ligi pionira bili ravnopravni protivnici vršnjacima iz zagrebačkog Dinama. To su u Sportskoj ulici 2a gdje je, tada u okviru SRC-a Kurilovec, živio i stolovao NK „Udarnik“, uistinu bili dani ponosa i slave koje su nesebično privrijedili i u njima guštali svi akteri škole, – klinci, treneri, roditelji, svi, dakako, predvođeni vrijednim upravnim strukturama kluba.

No, kako su usponi i padovi sastavni dio života, to je i u slučaju udarničke nogometne škole, poslije velikih i zapravo neslućenih dosega, uslijedilo određeno i neminovno poniranje i stagnacija. Školica se svela i zadovoljila sa 150-tak polaznika, razvrstanih u 6 do 8 kategorija te se „učahurila“ u ambicijama koje su se svodile na redovito natjecanje i osvajanje „zlatne sredine“ u postojećim rangovima natjecanja. Iz čahure su iskočile tek kadetska i juniorska momčad koje su ostvarile pomak iz III u II Nogometnu ligu Središta Zagreb.

Upravno-izvršne strukture kluba su tada, odmah po „preuzimanju“ vlasti, dale do znanja da se neće miriti sa postojećim stanjem te su konkretno i praktično potvrdile ovakvo usmjerenje ostvarivši sa seniorskom momčadi plasman u kvalitetnu III HNL-u. Naravno i logično, odmah poslije toga na „remont“ je stigla i Nogometna škola mladeži. Kako je izbor (kvaliteta) kadrovsko-stručne križaljke osnovni preduvjet kvalitetnog i sadržajnog rada škole, to ne čudi da su čelni ljudi kluba posegnuli za provjerenom i dokazanom stručnom osobom na poziciji Voditelja škole. Pri tom nije trebalo biti posebno mudar ni dosjetljiv, a da izbor ne bi pao upravo na osobu koja je bila najzaslužnija za prije opisane dane ponosa i slave u kurilovečkoj nogometnoj školi – Senad Harambašić promoviran je u voditelja NŠM NK „Udarnik“.

Riječ je dakako o poznatom i priznatom trenerskom imenu iz turopoljskog nogometnog miljea, koji je vrlo zapažene rezultate ostvario i sa seniorima NK „Udarnik“ plasiravši se u III HNL-u, a potom je privremeno nestao sa nogometne scene. No, srećom, ne i mislima iz nogometa, pa je poduži trenerski „time-out“ iskoristio na najbolji mogući način – učenjem i daljnjim sportskim usavršavanjem. Kako se upornost uvijek isplati, to ni Senad nije bio iznimka te je postao vlasnik prestižne UEFA-PRO nogometne licence koja otvara sva vrata, od HNL-a do Lige prvaka.

Prve povratničke dane na „mjesto nesreće“, novi-stari voditelj škole posvetio je snimanju situacije i utvrđivanju činjenica koje egzistiraju ili prevladavaju u samoj školi, kako u kadrovskom – igračkom i stručnom, tako i u administrativno-operativnom smislu. „Snimak“ je jasno i nedvosmisleno pokazao kako škola u cjelini (broj polaznika, broj selekcija, kvalificiranost trenerskog kadra) zadovoljava tek osnovne kriterije i propozicije potrebne za natjecanje, ali i – ništa više od toga. Drugim riječima, razloga i prostora za napredak, za više, jače i bolje – i te kako ima. Valja tek – zasukati rukave…. No, kako ništa ne ide preko noći, a i čarobni štapić još uvijek nije ovozemaljski saživio, u cijelu priču treba sagraditi i nužne elemente strpljenja.

Upravo slijedeći tu nužnost, škola je kadrovski i stručno rasla, prioritetno uvažavajući struku pa danas uživa zavidnu stručnu ekipiranost. 

No, kad je voditelj škole mlad i ambiciozan, a ipak naoružan zavidnim trenerskim iskustvom, onda ništa neće prepustiti slučaju niti stihiji. Slijedom toga, sada već prokušani i dokazani  voditelj ni tada nije želio ništa prepustiti sili inercije i letargije – „kaj bu – bu“, rekli bi mi Turopoljci, već je povukao prve kadrovske inovacije. I to ne bilo kakve, već upravo one koje bi mogle imati nužne i brzopotezne, ali što je još važnije i dalekosežne i dugotrajne pozitivne pomake u cjelokupnom radu i ustrojstvu škole.

Tome su svakako pridonijeli i novi standardi rada koji su u SRC-u Kurilovec dosegnuti izgradnjom terena sa umjetnom travom pa sve to skupa navodi na činjenicu da kurilovečka škola nogometa kroči sasvim novim putovima, ali i starim stazama – ponosa i slave.

Senad Harambašić pri tom ne skriva ambiciju da škola i nadalje mora kontinuirano upisivati nove polaznike i stremiti maksimalnom opterećenju koje podrazumijeva 300-tinjak đaka polaznika. To je preduvjet sadržajnog, kvalitetnog i kontinuiranog stručno-pedagoškog rada, ali isto tako i financijsko-operativne sigurnosti i postojanosti škole. Ona mora nuditi, njegovati i promovirati dva osnovna oblika rada i ustrojstva:

masovni – koji kao društvenu, sportsku i socijalnu obavezu nameće rad sa što većim brojem djece, pri čemu se kao primarni rezultat i pobjeda nameće animacija djece i njihov bijeg iz okrilja virtualnog svijeta kompjutora i ostalih čuda moderne tehnologije (a koja su u pravilu pretpostavka zanemarenih fizičkih aktivnosti, potencijalne pretilosti i slično);

selektivni – koji podrazumijeva strpljiv i kontinuirani pa i individualni rad sa nadarenijom djecom, koji postaje nužan i naglašen u naraštaju starijih pionira.

Stoga će se i budući rad škole organizirati na opisanim oblicima, što bi podrazumijevalo da se bitno pojača rad (čitaj: masovnost) sa djecom predškolske dobi, da se u naraštajima od prstića do mlađih pionira osigura dvostruki sustav natjecanja (po dvije momčadi u svakoj kategoriji),  a od selekcije starijih pionira nadalje naglasak staviti na selektivni rad sa najkvalitetnijim igračkim kadrom. Drugim riječima, zajednički kvalitativni iskorak i nazivnik budućeg rada škole, i nadalje će biti organizacija i provođenje trenažnih procesa koji pretpostavljaju maksimalnu posvetu i praćenje pojedinca, a sve u cilju afirmacije nogometnih i ljudskih vrlina ukomponiranih u zajedništvo i kolektiv koji će s lakoćom ispunjavati obrasce modernog nogometa.

Voditelju škole i svim trenerima i asistentima želimo da što prije u nastavi primjene kurikulum modernog trenažnog procesa, roditeljima da kroz druženje i zajedništvo i dalje budu pozitivni temelj i oslonac škole, a upravnim strukturama kluba da iskažu, prije svega, strpljenje, a potom i poneku financijsku injekciju kojom će rad škole učiniti – neovisnim i bezbrižnim. Pa će svima ubrzo biti jasno, već u proljeće, kad se u bogatstvu zelenog parka SRC-a Udarnik jave mirisi jorgovana, da su to zapravo mirisi starih dana ponosa i slave kurilovečke škole nogometa.

bottom of page