Soccer Match

ŠKOLA NOGOMETA

NOGOMETNA ŠKOLA MLADEŽI NK „KURILOVEC“

Kurilovečka nogometna škola mladeži nikako nije nepoznanica čak ni onim površnim poznavateljima turopoljskih nogometnih prilika, ali ni kibicima diljem Zagreba i susjednih nam županija. Što više, ona dugi niz godina predstavlja sveprisutnu konstantu na spomenutim prostorima, a za status prepoznatljivog kurilovečkog „trade marka“ izborila se u uvodnim godinama tekućeg vijeka, točnije u razdoblju 2003.-2005. godina, kada je u školi aktivno nogometnu igru učilo, vjerovali ili ne, 237 malih nogometaša u čak deset natjecateljskih kategorija. Najsjajnije rezultate među njima dosegli su naraštaji mlađih i starijih pionira koji su u eminentnoj 1. Ligi pionira bili ravnopravni protivnici vršnjacima iz zagrebačkog Dinama. To su u Sportskoj ulici 2a gdje je, tada u okviru SRC-a Kurilovec, živio i stolovao NK „Udarnik“, uistinu bili dani ponosa i slave koje su nesebično privrijedili i u njima guštali svi akteri škole, – klinci, treneri, roditelji, svi, dakako, predvođeni vrijednim upravnim strukturama kluba.

No, kako su usponi i padovi sastavni dio života, to je i u slučaju udarničke nogometne škole, poslije velikih i zapravo neslućenih dosega, uslijedilo određeno i neminovno poniranje i stagnacija. Školica se svela i zadovoljila sa 150-tak polaznika, razvrstanih u 6 do 8 kategorija te se „učahurila“ u ambicijama koje su se svodile na redovito natjecanje i osvajanje „zlatne sredine“ u postojećim rangovima natjecanja. Iz čahure su iskočile tek kadetska i juniorska momčad koje su ostvarile pomak iz III u II Nogometnu ligu Središta Zagreb.

Upravno-izvršne strukture kluba su tada, odmah po „preuzimanju“ vlasti, dale do znanja da se neće miriti sa postojećim stanjem te su konkretno i praktično potvrdile ovakvo usmjerenje ostvarivši sa seniorskom momčadi plasman u kvalitetnu III HNL-u. Naravno i logično, odmah poslije toga na „remont“ je stigla i Nogometna škola mladeži. Kako je izbor (kvaliteta) kadrovsko-stručne križaljke osnovni preduvjet kvalitetnog i sadržajnog rada škole, to ne čudi da su čelni ljudi kluba posegnuli za provjerenom i dokazanom stručnom osobom na poziciji Voditelja škole. Pri tom nije trebalo biti posebno mudar ni dosjetljiv, a da izbor ne bi pao upravo na osobu koja je bila najzaslužnija za prije opisane dane ponosa i slave u kurilovečkoj nogometnoj školi – Senad Harambašić promoviran je u voditelja NŠM NK „Udarnik“.

Riječ je dakako o poznatom i priznatom trenerskom imenu iz turopoljskog nogometnog miljea, koji je vrlo zapažene rezultate ostvario i sa seniorima NK „Udarnik“ plasiravši se u III HNL-u, a potom je privremeno nestao sa nogometne scene. No, srećom, ne i mislima iz nogometa, pa je poduži trenerski „time-out“ iskoristio na najbolji mogući način – učenjem i daljnjim sportskim usavršavanjem. Kako se upornost uvijek isplati, to ni Senad nije bio iznimka te je postao vlasnik prestižne UEFA-PRO nogometne licence koja otvara sva vrata, od HNL-a do Lige prvaka.

Prve povratničke dane na „mjesto nesreće“, novi-stari voditelj škole posvetio je snimanju situacije i utvrđivanju činjenica koje egzistiraju ili prevladavaju u samoj školi, kako u kadrovskom – igračkom i stručnom, tako i u administrativno-operativnom smislu. „Snimak“ je jasno i nedvosmisleno pokazao kako škola u cjelini (broj polaznika, broj selekcija, kvalificiranost trenerskog kadra) zadovoljava tek osnovne kriterije i propozicije potrebne za natjecanje, ali i – ništa više od toga. Drugim riječima, razloga i prostora za napredak, za više, jače i bolje – i te kako ima. Valja tek – zasukati rukave…. No, kako ništa ne ide preko noći, a i čarobni štapić još uvijek nije ovozemaljski saživio, u cijelu priču treba sagraditi i nužne elemente strpljenja.

Upravo slijedeći tu nužnost, škola je kadrovski i stručno rasla, prioritetno uvažavajući struku pa danas uživa zavidnu stručnu ekipiranost. 

No, kad je voditelj škole mlad i ambiciozan, a ipak naoružan zavidnim trenerskim iskustvom, onda ništa neće prepustiti slučaju niti stihiji. Slijedom toga, sada već prokušani i dokazani  voditelj ni tada nije želio ništa prepustiti sili inercije i letargije – „kaj bu – bu“, rekli bi mi Turopoljci, već je povukao prve kadrovske inovacije. I to ne bilo kakve, već upravo one koje bi mogle imati nužne i brzopotezne, ali što je još važnije i dalekosežne i dugotrajne pozitivne pomake u cjelokupnom radu i ustrojstvu škole.

Tome su svakako pridonijeli i novi standardi rada koji su u SRC-u Kurilovec dosegnuti izgradnjom terena sa umjetnom travom pa sve to skupa navodi na činjenicu da kurilovečka škola nogometa kroči sasvim novim putovima, ali i starim stazama – ponosa i slave.

Senad Harambašić pri tom ne skriva ambiciju da škola i nadalje mora kontinuirano upisivati nove polaznike i stremiti maksimalnom opterećenju koje podrazumijeva 300-tinjak đaka polaznika. To je preduvjet sadržajnog, kvalitetnog i kontinuiranog stručno-pedagoškog rada, ali isto tako i financijsko-operativne sigurnosti i postojanosti škole. Ona mora nuditi, njegovati i promovirati dva osnovna oblika rada i ustrojstva:

masovni – koji kao društvenu, sportsku i socijalnu obavezu nameće rad sa što većim brojem djece, pri čemu se kao primarni rezultat i pobjeda nameće animacija djece i njihov bijeg iz okrilja virtualnog svijeta kompjutora i ostalih čuda moderne tehnologije (a koja su u pravilu pretpostavka zanemarenih fizičkih aktivnosti, potencijalne pretilosti i slično);

selektivni – koji podrazumijeva strpljiv i kontinuirani pa i individualni rad sa nadarenijom djecom, koji postaje nužan i naglašen u naraštaju starijih pionira.

Stoga će se i budući rad škole organizirati na opisanim oblicima, što bi podrazumijevalo da se bitno pojača rad (čitaj: masovnost) sa djecom predškolske dobi, da se u naraštajima od prstića do mlađih pionira osigura dvostruki sustav natjecanja (po dvije momčadi u svakoj kategoriji),  a od selekcije starijih pionira nadalje naglasak staviti na selektivni rad sa najkvalitetnijim igračkim kadrom. Drugim riječima, zajednički kvalitativni iskorak i nazivnik budućeg rada škole, i nadalje će biti organizacija i provođenje trenažnih procesa koji pretpostavljaju maksimalnu posvetu i praćenje pojedinca, a sve u cilju afirmacije nogometnih i ljudskih vrlina ukomponiranih u zajedništvo i kolektiv koji će s lakoćom ispunjavati obrasce modernog nogometa.

Voditelju škole i svim trenerima i asistentima želimo da što prije u nastavi primjene kurikulum modernog trenažnog procesa, roditeljima da kroz druženje i zajedništvo i dalje budu pozitivni temelj i oslonac škole, a upravnim strukturama kluba da iskažu, prije svega, strpljenje, a potom i poneku financijsku injekciju kojom će rad škole učiniti – neovisnim i bezbrižnim. Pa će svima ubrzo biti jasno, već u proljeće, kad se u bogatstvu zelenog parka SRC-a Udarnik jave mirisi jorgovana, da su to zapravo mirisi starih dana ponosa i slave kurilovečke škole nogometa.